NOVA VODA ISPOD MOSTA
Počeo sam se užasno čudno osjećati prije nekih mjesec dana, cijela lijeva strana tijela mi je krenula trnuti. Od vrha glave preko kompletne lijeve ruke i prsišta, pa preko kičme do noge. Noga se javila naknadno nakon prejake masaže na koju sam otišao kako bih se napokon malo opustio i nije me previše brinula jer sam znao kako ju riješiti.
Zapravo bio sam siguran ako nisam zakasnio na vlak zvan zdravlje da mogu cijeli organizam dovesti u red s redovitim vježbanjem Qi Gong vještine „Sheng Zhen Gong“ koju mi je prije nekih 6,7 godina otkrio moj taiji/qi gong učitelj Jasminko Miklec.
Raspad zdravlja nije bila početna točka nego rezultat kojeg sam tek uspio pročitati nakon podrobne analize samoga sebe. Unatoč svemu što mi se pozitivno događa u životu, zapostavio sam se. Zaboravio sam na stvari koje me vesele i čine boljom verzijom za sebe i moju okolinu.
Toliko sam zapostavio vrijeme za sebe da su mi supruga Rea i sin Pino pod bor za Božić stavili poklon na kojemu je pisalo da si moram odrediti jedan dan u tjednu u kojemu ću u nekom trenutku otići iz kuće i za sebe nešto napraviti, bio to trening ili jednostavno sjedenje na klupi i promatranje ptica.
Gurnuo sam cijelo svoje biće preko ruba nekom vrstom neumjerenosti i od silne jurnjave zakačio se na neke navike koje mi uopće nisu odgovarale a svejedno sam ih radio kao da mi život ovisi o njima. Pritom mi je cijelo biće vapilo za promjenom.
Loše sam spavao, previše vremena provodio u autu, nisam ništa radio za sebe u smislu da je to moj projekt od početka do kraja, da je to moje kreativno vlasništvo i da se za njega borim. Kada to ovako artikuliram ispada da nisam radio zdrave stvari, niti da sam zahvalan ali stvarno jesam, trenirao sam ja na razne načine, svjesno disao, prao se u hladnoj vodi i čitao i radio sve i svašta ali nekako to nije bilo to.
Nisam imao plan i program. Nisam imao jasan cilj. Možda zvučim pregrub prema sebi, ali kada se osvrnem na sve što sam u životu radio i napravio, i to kroz velike izazove koji su pred mene bili stavljeni, nije mi bilo jasno gdje je moja unutarnja vatra nestala. Gdje mi je nestala motivacija i kako je do toga došlo da odjednom nemam jasne ciljeve i velike izazove. Ali znam da je i to ok, jer svako micanje s puta je dio puta. Nemoguće je rasti bez padova i zapinjanja. To je jednostavno tako. To daje životu njegov puni sjaj.
Uglavnom doveo sam se do točke iz koje nije bilo nazad, moj se organizam nakon jednog napornog vikenda raspao. Taj vikend sam se pokušao dodatno motivirati guranjem preko ruba trčanjem a tu noć nisam imao kvalitetan san, imao sam više radnih zadataka i bum!, doveo sam se do toga da mi je cijela lijeva strana torza i glave krenula trnuti.
Blago rečeno usrao sam se. Odmah sam pomislio da je možda srce. Iako su mi žarenje i trnci prolazili kroz lijevu stranu ruke preko prsa do malog prsta na svakodnevnoj bazi, prestao sam o tome misliti jer nitko ne želi biti bolestan. Sve do jedne noći kada sam se probudio a cijela lijeva strana tijela mi je trnula. Mislio sam što ću sad ako me srce stisne pa nisam tako ni star, a imam i malo dijete i suprugu, tko će se za njih brinuti.
Otišao sam se pregledati. Sve sam odradio, krv, uzv, emng, ergometriju, MR, pregled specijalista kardiologije i neurologije… ispostavilo se da mi je srce i više nego dobro, ali su mi otišla dva živca na ruci i da imam herniju diska u vratu.
Ovaj trenutak sa zdravljem mi je dao priliku da malo bolje pogledam u sebe i probam shvatiti koji je ključni problem, kako mogu poboljšati svoj način života. Uzeo sam ponovo jednu knjigu u ruke koju sam nekako stavio sa strane jer nisam imao vremena za nju, istina je zapravo da mi nije bila prioritet a trebala mi je biti.
Radi se o knjizi Brandona Burcharda „Životni napon“ kroz koju on pomaže ljudima da si poslože život na način da stvarno počnu raditi na sebi i da počnu donositi konkretne i zdrave odluke. Stvarno nije jednostavno jer kako Brandon kaže: „Istinski izazov započinje s istinskom odlukom veće svjesnosti o vlastitim ciljevima i izborima te veće dosljednosti u nastojanju da ih ostvarimo“.
Shvatio sam da sam prestao učiti nove stvari, da sam zapostavio toliko toga što već godinama želim napraviti. U tom okviru lagodnosti življenja, odnosno jako dobro utabane svakodnevnice, osjetio sam potrebu za više životnosti, raznovrsnosti, kreativnosti, slobode i povezanosti. Osjetio sam žudnju za životom punim naboja.
Postavio sam si pitanja:
„Živim li svoju istinu i ostvarujem li svoj potencijal?“
„Živim li nadahnuto i nadahnjujem li druge?“
Svijet je ispunjen uzbudljivim i neograničenim mogućnostima za razvoj i napredak. Rekao sam si:
„JA sam taj koji stvaram svoj svijet i svoje definicije življenja i napredovanja.“
„JA živim potpuno i doživljavam život kakav želim.“
„JA želim izazove koji me prisiljavaju razviti vlastite sposobnosti i žudim za njima.“
„JA sam usredotočen na uzvišenu ambiciju davanja doprinosa svijetu.“
„JA mogu bolje!“
„JA želim veličanstveno!“
I ako želim, a želim početi doživljavati život pun naboja
SVJESNO ću to odlučiti, SVJESNO se odreći svega što me cijedi i sputava.
SVJESNO ću napraviti plan i probati ga realizirati.
SVJESNO ću odbaciti sve strahove i raditi na tome da barem neko vrijeme živim život kojeg želim živjeti.
SVJESNO ću se otvoriti izazovima, pogledati širu sliku i zakoračiti u nju.
Samim time što sam opet počeo raditi na sebi, imam osjećaj da sam donekle vratio kontrolu nad svojim ciljevima, željama i nad svojim ponašanjem i odnosima sa svima. Planiram si dane, učim nove stvari, rješavam zadatak po zadatak, pratim svoje emocije i kako se ponašam. Trudim se gledati svijet i sebe u svijetu kroz perspektivu najboljeg sebe. Naravno da nisam još ni blizu gdje želim biti ali ipak sam se pokrenuo na mnogim poljima.
Promijenila se energija u meni, i dok ovo pišem jedva čekam opet obuti tenisice za trčanje i otići trčati uz rijeku Savu.
Heraklit je davno izjavio „Ne možeš dva puta ući u istu rijeku“, a ja mu kažem ni ne želim, neka ta nova voda koja je došla teče i neka meni i drugima koje zove donese veličanstveni osmijeh na lice.
