NE ZNAŠ KOLIKO SI JAK DOK BITI JAK NE POSTANE JEDINI IZBOR KOJI IMAŠ
Ovaj tjedan sam probio led s prvom emisijom „Ja jesam“ podcasta u kojem je gostovala Anđa Marić i na taj način ušao u totalno nepoznati teritorij.
Tu još nisam bio. Dijelim sebe i radim stvari koje stvarno nikada prije nisam radio.
Kroz Anđin put i njezin način kako hoda po njemu svemir mi je pokazao koliko jako moram(o) ići sa stvarima koje radim(o). Nema zajebancije. Ili se stvari rade ili ne.
Ja sam godinama gomilao znanje koje sam tu i tamo primjenjivao ali više nisam nego jesam. Kad nju gledam vidim da je odlučnost u njezinom biću toliko jaka da fakat nema nazad. Ni milimetra.
Pitam se a i nju sam htio pitati jel stvarno svatko od nas mora lupit u zid kako bi shvatio da živi s figom u džepu? Što sve prihvaćamo zdravo za gotovo? Koliko nezahvalno bivamo u ovom svijetu? Ljudi moji kod nje stvarno nema zajebancije.
Na moje pitanje „koliko moramo raditi na sebi“ kad sam je vozio doma mi je rekla pa kaj ti je ne možeš pročitati jednu knjigu i napraviti tjedan dana vježbi i misliti da je to to. Rad na sebi ide do kraja života. Do kraja.
Tako da ljudi moji ili radimo ili nas nema. Vratit ćemo se na staro i opet lupit u zid. E neću. Ovaj put mi se to stvarno ne da. Do kraja. Idem do kraja. Što god to bilo. Ovakvo nabrijano hodanje pa makar i unatraške ili puzajuć ima više života nego to da se mirim s nekim scenarijima koje su mi drugi servirali.
Ako moramo razviti rutine i sposobnosti koje će nas izvući iz dubine i dati našim talentima prostor da procvjetaju onda ih moramo razviti.
Jeste se izazvali s bilo čime od prošlog bloga?
Krenuli pisati?
Koji IZAZOV stavljate pred sebe? Što očekujete od sebe? Na što ćete se izazvati? Ja ne želim ni više ni manje nego najbolje od najboljeg za sebe.
Kada su pitali Briana Clougha legendarnog trenera nogometnog kluba Nottingham Forest o svojoj karijeri on je ispalio: “Ne bih rekao da sam bio najbolji trener u poslu, ali sam bio u top jedan.“
Osjećaj mi je bio u zadnjem blogu da sam pretjerao s dužinom teksta i cijeli dio s Brandonom Burchardom mi je djelovao kao neki kolokvij s ekonomskog faksa tako da ću to sve nekako kraće i direktnije slagati ubuduće pa i sad. U ovom blogu govorim o drugom polazišnom nagonu, a on je NAGON SPOSOBNOSTI.
Idite korak po korak, potičite se učiti, iskušavajte nove stvari. Radite stvari kojih vas je najviše strah. Vjerujem da se iza tih strahova skrivaju i najveće nagrade. Postanite opet odvažni, barem malo kao Anđa i zakoračite u nepoznato.
Pitajte se malo što je to vaš svijet i da li ga uopće razumijete jer ako ga ne razumijete, kako uopće funkcionirate u njemu i kako iz takve pozicije uopće možete vladati njime?
UČITE!UČITE!UČITE!
Učite stvari koje želite učiti, razvijajte nove sposobnosti kako bi vaš budući identitet kojem stremite imao šanse. Što vam treba? Koje znanje, koje vještine vam trebaju kako bi bolje obavljali svoj posao i kako bi bili uspješniji u životu?
Ne možemo preko noći postati ninje ali korak po korak možemo. Imajte vjere u sebe. Možete što god hoćete. Slijedite vlastite strasti. Radite na nečemu u čemu uživate. Slavite svoj trud kao pobjedu. Budite ponosni na sebe. Složite ekipu ljudi s kojima želite raditi ako ste sad okruženi s ljudima koji vas ne razumiju. Razvijte svoj film i budite zarazni.
Evo vam IZBOR:
Što možete učiti s užitkom slijedećih 12 mjeseci?
Koje su to vrste aktivnosti na koje se možete izazvati?
Što je korisno za vas da naučite u slijedećih 12 mjeseci?
Škola ne prestaje s srednjom školom ili faksom. To je spika iz nekog drugog vremena.
Ja sam sebe ulovio da odgađam hrpu toga kroz godine a da sam krenuo po minutu na dan već bih imao neko znanje u tim područjima i bio bih kompletniji. I to samo zato jer sam mislio da mi se to neće odmah isplatiti.
Kaj je to? Čista glupost. Ništa se ne događa preko noći ali ništa. Sve ima svoj proces rasta do cvjetanja. Pogledajte kako je to u prirodi. Potrebno je puno uvjeta da biljka procvjeta. Sjeme mora prvo pasti na tlo i to plodno tlo. Zemlja sa svojim nutrijentima, pa mora doći i do kiše, do klijanja, pa stabljika, sve jače i jače korijenje pa tek onda nakon xy vremena i drugih razvojnih faza dolazi do cvjeta i ploda.
Mi smo priroda. Nema razlike. Biljke ne rastu jedan dan a drugi ne. One stalno rastu, miču se, mijenjaju. Mijenjajte se. Dajte si vremena. Govorim ovo vama jednako kao i sebi.
Jedino prekoračivanjem trenutnih sposobnosti ćemo doći do razvoja. Postavimo si istinski izazov, planirajmo top jedan poziciju i nađimo nekoga od frendova tko ima znanje na tom polju i neka nas savjetuje. Ako nemamo takvog frenda pronađimo stručnjaka koji će nam pomoći.
U prvom podcastu sam s Anđom pričao o uklapanju uspjeha u naš identitet. Jako malo nas to radi jer samo pičimo i jurimo prema naprijed. Ja prvi.
Napravite vježbu. Uzmite olovku ako je imate i papir ili otvorite komp i krenite pisati o vašim pobjedama u zadnjih deset godina.
Sjetite se svega što ste napravili, što ste pročitali, što ste naučili, kroz koje ste sve Mordore prošli ( kradem Mordor od Anđe) a da niste umrli nego ste ponosni na svoje ožiljke, i koje ste sve pobjede odnijeli a da ste na njih zaboravili.
Ja ih imam hrpetine a ne razmišljam o njima, siguran sam da ih ima svatko od nas. Pobjeda je već što smo živi i dišemo ali ne govorim ovdje sad o tome nego govorim o tome da imate potencijal beskonačnih granica!
Mi smo jedinstvena bića koja rade čuda. Čudesni smo i tako moramo živjeti.
RAZVIJTE VJEŠTINE KOJE ĆE VAS ISPUNITI.
U 60 DANA ZADAJTE SI IZAZOV I NAUČITE SVE ŠTO MOŽETE O TOME.
VODITE DNEVNIK POBJEDA SVAKODNEVNO.
Ako ste pročitali ovaj blog već radite na sebi.
Stišćem vam ruku i kažem vam bravo i hvala vam.
Mm po mm doći ćemo tamo gdje želimo doći.
Budite O D L U Č N I
i bacite se na glavu
tamo
gdje vas je najviše strah.
“I'm a shooting star leaping through the sky like a tiger
Defying the laws of gravity
I'm a racing car passing by like Lady Godiva
I'm gonna go, go, go, there's no stopping me”
Queen
